1 Každý, kdož věří, že Ježíš jest Kristus, z Boha se narodil; a každý, kdož miluje toho, kterýž zplodil, milujeť i toho, kterýž zplozen jest z něho.

2 Po tomť poznáváme, že milujeme syny Boží, když Boha milujeme a přikázání jeho ostříháme.

3 Nebo toť jest láska Boží, abychom přikázaní jeho ostříhali; a přikázání jeho nejsou těžká.

4 Všecko zajisté, což se narodilo z Boha, přemáhá svět; a toť jest to vítězství, kteréž přemáhá svět, víra naše.

5 Kdo jest, ješto přemáhá svět, jediné, kdož věří, že Ježíš jest Syn Boží?

6 Toť jest ten, kterýž přišel vyznamenán jsa skrze vodu a krev, totiž Ježíš Kristus, ne u vodě toliko, ale u vodě a ve krvi. A Duch jest, jenž svědectví vydává, že Duch jest pravda.

7 Nebo tři jsou, kteříž svědectví vydávají na nebi: Otec, Slovo, a Duch Svatý, a ti tři jedno jsou.

8 A tři jsou, jenž svědectví vydávají na zemi: Duch, a Voda, a Krev, a ti tři jedno jsou.

9 Poněvadž svědectví lidské přijímáme, svědectvíť Boží větší jest. Nebo totoť svědectví jest Boží, kteréž vysvědčil o Synu svém.

10 Kdož věří v Syna Božího, máť svědectví sám v sobě. Kdož pak nevěří Bohu, lhářem jej učinil; nebo neuvěřil tomu svědectví, kteréž vysvědčil Bůh o Synu svém.

11 A totoť jest svědectví to, že život věčný dal nám Bůh, a ten život v Synu jeho jest.

12 Kdožť má Syna Božího, máť život; kdož nemá Syna Božího, života nemá.

13 Tyto věci psal jsem vám věřícím ve jméno Syna Božího, abyste věděli, že máte věčný život, a abyste věřili ve jméno Syna Božího.

14 A totoť jest to smělé doufání, kteréž máme k němu, že začež bychom koli prosili podle vůle jeho, slyší nás.

15 A kdyžť víme, že nás slyší, prosili-li bychom zač, tedyť víme, že máme některé prosby naplněné, kteréž jsme předkládali jemu.

16 Viděl-li by kdo bratra svého hřešícího hříchem ne k smrti, modliž se za něj, a dáť jemu Bůh život, totiž hřešícím ne k smrti. Jestiť hřích k smrti; ne za ten, pravím, aby se modlil.

17 Každá nepravost jestiť hřích, ale jestiť hřích ne k smrti.

18 Víme, že každý, kdož se narodil z Boha, nehřeší; ale ten, jenž narozen jest z Boha, ostříhá sebe samého, a ten zlostník se ho nedotýká.

19 Víme, že z Boha jsme, ale svět všecken ve zlém leží.

20 A vímeť, že Syn Boží přišel, a dal nám smysl, abychom poznali Toho Pravého, a jsmeť v tom Pravém, i v Synu jeho Ježíši Kristu. Onť jest ten pravý Bůh a život věčný.

21 Synáčkové, vystříhejte se modl. Amen.

1 Ko nga tangata katoa e whakapono ana ko Ihu te Karaiti, kua whanau i te Atua: ko nga tangata katoa ano hoki e aroha ana ki te papa, e aroha ana ano ki tana whanau.

2 Ma konei tatou ka matau ai e aroha ana tatou ki nga tamariki a te Atua, ma te mea ka aroha tatou ki te Atua, ka pupuri ano i ana ture.

3 Ko te aroha hoki tenei ki te Atua, kia pupuri tatou i ana ture: ehara hoki ana ture i te mea taimaha.

4 Ko nga mea katoa hoki kua whanau i te Atua e kaha ana i te ao: ko te wikitoria hoki tenei e taea ai te ao, ko to tatou whakapono.

5 Ko wai i kaha i te ao? ehara ianei i te tangata e whakapono ana ko Ihu te Tama a te Atua?

6 Ko ia tenei i haere mai nei i runga i te wai, i te toto, ko Ihu Karaiti; ehara i te mea i runga i te wai anake, engari i runga i te wai, i te toto. Ko te Wairua hoki te kaiwhakaatu, he pono hoki te Wairua.

7 Tokotoru hoki nga kaiwhakaatu i te rangi, ko te Matua, ko te Kupu, ko te Wairua Tapu: kotahi ano enei tokotoru.

8 Tokotoru hoki nga kaiwhakaatu, i te whenua, ko te Wairua, ko te wai, ko te toto: kotahi ano to ratou tokotoru.

9 Ki te whakaae atu tatou ki ta nga tangata whakaatu, he nui ke ta te Atua whakaatu: ko ta te Atua whakaatu hoki tenei, kua whakaaturia nei e ia mo tana Tama.

10 Ko te tangata e whakapono ana ki te Tama a te Atua, kei roto i a ia te whakaatu: ko te tangata kahore e whakapono ki te Atua, he whakateka tana ki a ia; no te mea kahore ia i whakapono ki te whakaatu i whakaaturia mai nei e te Atua mo tana Tama.

11 Ko te whakaatu hoki tenei, ara kua homai e te Atua ki a tatou te ora tonu; kei roto ano i tana Tama tenei ora.

12 Ko te tangata kei a ia te Tama, kei a ia ano te ora; ko te tangata kahore nei i a ia te Tama a te Atua, kahore i a ia te ora.

13 I tuhituhia atu ai e ahau enei mea ki a koutou, kia matau ai koutou kei a koutou te ora tonu, ara ki a koutou e whakapono nei ki te ingoa o te Tama a te Atua.

14 Ko to tatou maia ano tenei ki a ia, na ki te inoia e tatou tetahi mea i a ia, tana i pai ai, ka whakarongo mai ia ki a tatou:

15 Ki te mea hoki ka matau tatou e whakarongo ana ia ki ta tatou e inoi ai, ka matau tatou kei a tatou nga mea i inoia e tatou i a ia.

16 Ki te mea ka kite tetahi i tona teina e hara ana, haunga te hara e mate ai ia, me inoi ia, a e homai he ora ki a ia mo te hunga ehara nei to ratou i te hara e mate ai. Tera ano te hara e mate ai: e kore ahau e mea kia inoi ia mo tera.

17 He hara nga he katoa: tenei ano tetahi hara ehara nei i te mea e mate ai.

18 E matau ana tatou, na, ko te tangata kua whanau ai te Atua kahore e hara; engari ka tiaki te tangata kua whanau i te Atua i a ia ano, e kore hoki te wairua kino e pa ki a ia.

19 E matau ana tatou no te Atua tatou, kei te takoto hoki te ao katoa i roto i te wairua kino.

20 Na e matau ana ano tatou kua tae mai te Tama a te Atua, kua homai e ia ki a tatou he matauranga, kia mohio ai tatou ki a ia, ki te mea pono; kei roto ano hoki tatou i a ia, i te mea pono, ara i tana Tama, i a Ihu Karaiti. Ko te Atua pono tenei, ko te ora tonu.

21 E aku tamariki nonohi, kia tupato koutou ki nga whakapakoko. Amine.