1 OR Hiram, re di Tiro, avendo udito che Salomone era stato unto re, in luogo di suo padre, gli mandò i suoi servitori; perciocchè Hiram era sempre stato amico di Davide.

2 E Salomone mandò a dire ad Hiram:

3 Tu sai che Davide, mio padre, non ha potuto edificare una Casa al Nome del Signore Iddio suo, per le guerre, con le quali i suoi nemici lo tennero intorniato, finchè il Signore li ebbe posti sotto la pianta de’ suoi piedi.

4 Ma ora il Signore Iddio mio mi ha dato riposo d’ogn’intorno; io non ho avversario alcuno, nè sinistro accidente.

5 Perciò, ecco, io delibero di edificare una casa al Nome del Signore Iddio mio, siccome il Signore ne avea parlato a Davide, mio padre, dicendo: Il tuo figliuolo, il quale io metterò sopra il tuo trono, in luogo tuo, sarà quello che edificherà una Casa al mio Nome.

6 Ora dunque comanda che mi si taglino de’ cedri del Libano; e i miei servitori saranno co’ tuoi servitori; ed io ti darò il pagamento de’ tuoi servitori, secondo tutto ciò che tu dirai; perciocchè tu sai che fra noi non vi è alcuno che sappia tagliare il legname, come i Sidonii.

7 E quando Hiram ebbe udite le parole di Salomone, egli si rallegrò grandemente, e disse: Benedetto sia oggi il Signore, che ha dato a Davide un figliuolo savio, per successore sopra cotesto gran popolo.

8 Ed Hiram mandò a dire a Salomone: Io ho inteso ciò che tu mi hai mandato; io farò tutto ciò che tu desideri intorno al legname di cedro, ed al legname di abete.

9 I miei servitori lo condurranno dal Libano infino al mare; ed io lo farò metter per foderi nel mare, fino al luogo che tu mi manderai, e quivi il farò sciogliere, e tu li piglierai; e dal canto tuo tu mi contenterai con darmi della vittuaglia per la mia casa

10 Hiram adunque dava a Salomone del legname di cedro, e del legname di abete, ad ogni sua volontà.

11 E Salomone dava ad Hiram ventimila cori di grano, per lo mangiare di casa sua, e venti cori d’olio vergine; tanto ne dava Salomone ad Hiram ogni anno.

12 Il Signore adunque avendo data sapienza a Salomone, come gliene avea parlato; ed essendovi pace fra Hiram e Salomone, e avendo amendue fatta lega insieme;

13 il re Salomone levò gente da tutto Israele; e la levata fu di trentamila uomini.

14 Ed egli ne mandava nel Libano diecimila per mese, a muta; un mese erano nel Libano, e due mesi in casa; e Adoniram era sopra quella levata.

15 Oltre a ciò, Salomone avea settantamila uomini da portar pesi; ed ottantamila che tagliavano pietre nel monte;

16 oltre a’ capi, e i commissari di Salomone, i quali erano sopra l’opera, in numero di tremila trecento, che, comandavano al popolo che lavorava all’opera.

17 E per comandamento del re, si addussero pietre grandi, pietre fine, per fondar la Casa, e pietre pulite.

18 Così i muratori di Salomone, e i muratori di Hiram, ed i Ghiblei, tagliarono, ed apparecchiarono il legname e le pietre, per edificar la Casa

1 Na ka tonoa e Hirama kingi o Taira ana tangata ki a Horomona; i rongo hoki kua oti ia te whakawahi hei kingi i muri i tona papa: he aroha mau tonu hoki to Hirama ki a Rawiri.

2 A ka tono tangata a Horomona ki a Hirama hei ki atu,

3 E mohio ana koe kihai i taea e toku papa, e Rawiri, te hanga whare mo te ingoa o Ihowa, o tona Atua, i nga whawhai hoki i tetahi taha ona, i tetahi taha, a taea noatia te hoatutanga o ratou e Ihowa ki raro i nga kapu o ona waewae.

4 Ko tenei, kua mea nei a Ihowa, toku Atua, kia okioki ahau i tetahi taha, i tetahi taha; kahore he hoari, kahore hoki he kino e pa mai ana.

5 Na, e mea ana tenei ahau kia hanga he whare mo te ingoa o Ihowa, o toku Atua, kia whakaritea te kupu a Ihowa ki toku papa, ki a Rawiri, tana i mea ai, Ko tau tama e hoatu e ahau i muri i a koe ki runga ki tou torona, mana e hanga te whare mo toku ingoa.

6 Tena ra, mau e whakahau kia tapahia mai he hita maku i Repanona; a ko aku tangata hei hoa mo au tangata; me hoatu ano e ahau ki a koe he utu mo au tangata, kia rite ki nga mea katoa e ki mai ai koe; e mohio ana hoki koe kahore o matou tangata hei rite mo nga Haironi te mohio ki te tapahi rakau.

7 A, i te rongonga o Hirama i nga kupu a Horomona, nui atu tona koa, a ka mea, Kia whakapaingia a Ihowa i tenei ra, nana nei i homai ki a Rawiri he tama mohio hei rangatira mo tenei iwi nui.

8 Na ka tono tangata atu a Hirama ki a Horomona, hei mea, kua rongo atu ahau i te kupu i tukua mai nei e koe ki ahau: ka mahia katoatia e ahau tau e hiahia ana, ara nga rakau, te hita me te kauri.

9 Ma aku tangata e tari mai i Repanona ki te moana: a maku e whakatere atu i te moana ki te wahi e whakarite ai koe ki ahau, maku hoki e mea kia rukea ki uta ki reira, ka tiki mai ai e koe: a ka meatia e koe taku e hiahia ai, ki te homai he kai ma toku whare.

10 Na ka homai e Hirama he hita, he kauri, ki a Horomona, ana rakau i hiahia ai.

11 A hoatu ana e Horomona ki a Hirama he mehua witi e rua tekau mano hei kai ma tona whare, he mehua hinu e rua tekau, he mea tuki; ko ta Horomona tenei i hoatu ai ki a Hirama i tenei tau, i tenei tau.

12 A homai ana e Ihowa ki a Horomona he mohio, he pera me tana i korero ai ki a ia: a mau tonu te rongo i waenganui o Hirama raua ko Horomona; a i whakarite kawenata raua tokorua.

13 Na ka whakataka e Horomona etahi tangata i roto i a Iharaira katoa; e toru tekau mano tangata taua whakataka.

14 A unga ana ratou e ia ki Repanona, tekau mano i te marama kotahi, he mea whakawhitiwhiti: kotahi to ratou marama i Repanona, e rua nga marama i te kainga: ko Aronirama hoki te rangatira o taua whakataka.

15 Na e whitu tekau mano nga tangata a Horomona hei mau kawenga, e waru tekau mano hei tarai i runga i nga maunga;

16 Haunga nga rangatira o nga kaitohutohu a Horomona i whakahau nei i te mahi, e toru mano e toru rau aua kaiwhakahau i nga kaimahi i te mahi.

17 Na ka whakahau te kingi, a ka haua e ratou he kohatu nunui, he kohatu utu nui, hei kohatu hahau mo te turanga o te whare.

18 Na taraia ana e nga kaihanga a Horomona, e nga kaihanga a Hirama, e nga Kipiri, whakapaia ana e ratou nga rakau me nga kohatu hei hanga mo te whare.