1 Salmo di Asaf CERTAMENTE Iddio è buono ad Israele, A quelli che son puri di cuore.
2 Ora, quant’è a me, quasi che incapparono i miei piedi; Come nulla mancò che i miei passi non isdrucciolassero.
3 Perciocchè io portava invidia agl’insensati, Veggendo la prosperità degli empi.
4 Perciocchè non vi sono alcuni legami alla lor morte; E la lor forza è prosperosa.
5 Quando gli altri uomini sono in travagli, essi non vi son punto; E non ricevono battiture col rimanente degli uomini.
6 Perciò, la superbia li cinge a guisa di collana; La violenza li involge come un vestimento.
7 Gli occhi escono loro fuori per lo grasso; Avanzano le immaginazioni del cuor loro.
8 Son dissoluti, e per malizia ragionano di oppressare; Parlano da alto.
9 Mettono la lor bocca dentro al cielo, E la lor lingua passeggia per la terra.
10 Perciò, il popolo di Dio riviene a questo, Veggendo che l’acqua gli è spremuta a bere a pien calice,
11 E dice: Come può essere che Iddio sappia ogni cosa, E che vi sia conoscimento nell’Altissimo?
12 Ecco, costoro son empi, e pur godono pace e tranquillità in perpetuo; Ed accrescono le lor facoltà.
13 Indarno adunque in vero ho nettato il mio cuore, Ed ho lavate le mie mani nell’innocenza.
14 Poichè son battuto tuttodì, Ed ogni mattina il mio gastigamento si rinnuova
15 Se io dico: Io ragionerò così; Ecco, io son disleale inverso la generazione de’ tuoi figliuoli.
16 Io ho adunque pensato di volere intender questo; Ma la cosa mi è parsa molto molesta.
17 Infino a tanto che sono entrato ne’ santuari di Dio; Ed ho considerato il fine di coloro.
18 Certo, tu li metti in isdruccioli; Tu li trabocchi in ruine.
19 Come sono eglino stati distrutti in un momento! Come son venuti meno, e sono stati consumati per casi spaventevoli!
20 Son come un sogno, dopo che l’uomo si è destato; O Signore, quando tu ti risveglierai, tu sprezzerai la lor vana apparenza
21 Quando il mio cuore era inacerbito, Ed io era punto nelle reni;
22 Io era insensato, e non aveva conoscimento; Io era inverso te simile alle bestie.
23 Ma pure io sono stato del continuo teco; Tu mi hai preso per la man destra.
24 Tu mi condurrai per lo tuo consiglio, E poi mi riceverai in gloria;
25 Chi è per me in cielo, fuor che te? Io non voglio altri che te in terra.
26 La mia carne ed il mio cuore erano venuti meno: Ma Iddio è la rocca del mio cuore, e la mia parte in eterno.
27 Perciocchè, ecco, quelli che si allontanano da te periranno; Tu distruggerai ogni uomo che fornicando si svia da te.
28 Ma quant’è a me, egli mi è buono di accostarmi a Dio; Io ho posta nel Signore Iddio la mia confidanza, Per raccontar tutte le opere sue
1 He himene na Ahapa. He pono, he pai te Atua ki a Iharaira; ki te hunga ngakau ma.
2 Ko ahau ia, wahi iti kua tapepa oku waewae: me i kotahi kua paheke oku takahanga.
3 I hae hoki ahau ki te hunga whakahi, i toku kitenga i te tangata hara e kake ana.
4 Kahore hoki he whakawiringa a te mate i a ratou: he maro ano o ratou uaua.
5 Kahore nga mea whakapouri tangata e pa ki a ratou; kahore ano ratou e whiua tahitia me te mano tangata.
6 Na reira, ano he hei te whakakake e awhi nei i a ratou, ano he kakahu te tutu e hipokina nei ratou.
7 Pupuhi ana o ratou kanohi i te ngako: nui ake nga mea i a ratou i a o ratou ngakau i hiahia ai.
8 E whakahi ana ratou, e korero kino ana mo te whakatoi: kei runga noa ake a ratou korero.
9 Tutuki tonu to ratou mangai ki nga rangi: e kopikopiko ana hoki to ratou arero i runga i te whenua.
10 Koia tona iwi i hoki mai ai ki konei: a e whakawiria ana he wai mo ratou, ki tonu te kapu.
11 E mea ana ratou, Ma te aha e matau ai te Atua? He matauranga koia to te Runga Rawa?
12 Nana, ko te hunga kino tenei, kei runga tonu i te whenua rangatira, e hua ana o ratou taonga.
13 He pono he maumau taku mea i toku ngakau kia ma, taku horoi hoki i oku ringa ki te harakore.
14 E whiua ana hoki ahau i te roa o te ra, e pakia ana i nga ata katoa.
15 Me i ki ahau, Ka penei taku korero; na e tinihanga ana ahau ki te whakatupuranga o au tamariki.
16 I taku meatanga kia matauria tenei, ka kite ahau he mahi whakauaua rawa;
17 Tae noa ahau ki te wahi tapu o te Atua, katahi ahau ka mohio ki to ratou mutunga.
18 He pono i whakaturia ratou e koe ki nga wahi pahekeheke; a whakataka ana e koe ki te ngaromanga.
19 Ano te panga whakareretanga o to ratou hunanga! kua pau rawa i nga wehi.
20 Ka rite ki te rekanga kanohi, ina ara ake te tangata, tau whakahawea ki to ratou ahua, e te Ariki, ina ara ake koe.
21 Na mamae noa iho toku ngakau, a hukihuki ana oku whatumanawa.
22 He whakaarokore hoki ahau, he kuware: me te mea he kirehe ahau i tou aroaro.
23 Ahakoa ra kei a koe tonu ahau; e puritia ana e koe toku ringa matau.
24 Ma tou whakaaro ahau e arahi; muri iho ka riro ahau i a koe ki te kororia.
25 Ko wai hoki toku i te rangi ko koe anake? Kahore atu hoki oku i te whenua e hiahia ai, ko koe anake.
26 Hemo iho oku kikokiko me toku ngakau: ko te Atua ia te kaha o toku ngakau, toku wahi ake ake.
27 Na, ko te hunga e mamao atu ana i a koe ka mate: ka ngaro i a koe te hunga puremu katoa e whakarere nei i a koe.
28 Ko ahau ia, he pai ki ahau te whakatata ki te Atua: kua waiho e ahau te Ariki, a Ihowa, hei whakawhirinakitanga moku, kia whakapuakina ai e ahau au mahi katoa.