1 He himene na Ahapa. Kua puaki te kupu a te Atua, a te Atua tonu, a Ihowa, a karangatia ana e ia te whenua i te putanga mai o te ra, tae noa ki tona torengitanga.
2 Kua tiaho mai te Atua i roto i Hiona, i te tino o te ataahua.
3 Ka haere mai to tatou Atua, e kore ano e wahangu: ka kai te kapura i tona aroaro, a ka hukerikeri te awha ki tetahi taha ona, ki tetahi taha.
4 Ka karangatia e ia nga rangi i runga, me te whenua hoki, ki te whakaritenga mo tona iwi.
5 Huihuia mai ki ahau taku hunga tapu, te hunga i whakarite kawenata ki ahau i runga i te patunga tapu.
6 A ma nga rangi e whakakite tona tika: ko te Atua ake nei hoki te kaiwhakawa. (Hera.
7 Whakarongo, e toku iwi, a ka korero ahau; e Iharaira, ka whakaatu ahau ki a koe; ko ahau te Atua, ko tou Atua.
8 E kore ahau e riri ki a koe mo au patunga tapu; a kei toku aroaro tonu au tahunga tinana.
9 E kore ahau e tango i tetahi puru i roto i tou whare, i etahi koati toa ranei i roto i au taiepa.
10 Naku nei hoki nga kirehe katoa o te ngahere, nga kararehe i runga i te mano o nga pukepuke.
11 E matau ana ahau ki nga manu katoa o nga maunga; naku ano nga kirehe o te parae.
12 Me he matekai toku, e kore ahau e korero ki a koe: naku nei hoki te ao, me ona tini mea.
13 E kai koia ahau i te kikokiko o nga puru, e inu ranei i te toto o nga koati?
14 Ko te whakawhetai hei patunga tapu mau ki te Atua; whakamana hoki au kupu taurangi ki te Runga Rawa.
15 A karanga ki ahau i te ra o te he: maku koe e whakaora, a ka whakakororiatia ahau e koe.
16 Ki te tangata hara ia ka mea te Atua, He aha mau te whakapuaki i aku tikanga, te whakahua ranei i taku kawenata e tou mangai?
17 Kua kino nei hoki koe ki te ako, a e akiri ana i aku kupu ki muri i a koe.
18 I tou kitenga i te tahae, na whakaae ana koe ki a ia; a whai tahi ana me te hunga puremu.
19 Kua tukua e koe tou mangai ki te kino; a e tito hianga ana tou arero.
20 Noho ana koe, ka korero kino ki tou teina: ngautuara tonu iho koe ki te tama a tou whaea.
21 Ko au mahi enei, a wahangu tonu ahau; i mea koe he pena pu ahau me koe: otira ka riria koe e ahau, ka whakararangitia ano aua mea ki tou aroaro.
22 Na whakaaroa tenei, e te hunga kua wareware ki te Atua; kei haehaea koutou e ahau, a kahore he kaiwhakaora.
23 Ko te whakamoemiti te patunga tapu e whai kororia ai ahau: ko te tangata hoki he tika nei tona ara ka whakakitea e ahau ki a ia te whakaoranga a te Atua.
1 Salmo de Asaf. Falou o Senhor Deus e convocou toda a terra, desde o levante até o poente.
2 Do alto de Sião, ideal de beleza, Deus refulgiu:
3 nosso Deus vem vindo e não se calará. Um fogo abrasador o precede; ao seu redor, furiosa tempestade.
4 Do alto ele convoca os céus e a terra para julgar seu povo:
5 Reuni os meus fiéis, que selaram comigo aliança pelo sacrifício.
6 E os céus proclamam sua justiça, porque é o próprio Deus quem vai julgar.
7 Escutai, ó meu povo, que eu vou falar: Israel, vou testemunhar contra ti. Deus, o teu Deus, sou eu.
8 Não te repreendo pelos teus sacrifícios, pois teus holocaustos estão sempre diante de mim.
9 Não preciso do novilho do teu estábulo, nem dos cabritos de teus apriscos,
10 pois minhas são todas as feras das matas; há milhares de animais nos meus montes.
11 Conheço todos os pássaros do céu, e tudo o que se move nos campos.
12 Se tivesse fome, não precisava dizer-te, porque minha é a terra e tudo o que ela contém.
13 Porventura preciso comer carne de touros, ou beber sangue de cabrito?...
14 Oferece, antes, a Deus um sacrifício de louvor e cumpre teus votos para com o Altíssimo.
15 Invoca-me nos dias de tribulação, e eu te livrarei e me darás glória.
16 Ao pecador, porém, Deus diz: Por que recitas os meus mandamentos, e tens na boca as palavras da minha aliança?
17 Tu que aborreces meus ensinamentos e rejeitas minhas palavras?
18 Se vês um ladrão, te ajuntas a ele, e com adúlteros te associas.
19 Dás plena licença à tua boca para o mal e tua língua trama fraudes.
20 Tu te assentas para falar contra teu irmão, cobres de calúnias o filho de tua própria mãe.
21 Eis o que fazes, e eu hei de me calar? Pensas que eu sou igual a ti? Não, mas vou te repreender e te lançar em rosto os teus pecados.
22 Compreendei bem isto, vós que vos esqueceis de Deus: não suceda que eu vos arrebate e não haja quem vos salve.
23 Honra-me quem oferece um sacrifício de louvor; ao que procede retamente, a este eu mostrarei a salvação de Deus.