1 Ki te tino kaiwhakatangi. Kititi. Na Ahapa. Kia kaha te waiata ki te Atua, ki to tatou kaha: kia hari te hamama ki te Atua o Hakopa.

2 Whakahuatia te himene, maua mai ki konei te timipera, te hapa reka me te hatere.

3 Whakatangihia te tetere i te kowhititanga marama, i te kinga o te marama, i to tatou ra hakari.

4 Ko te tikanga hoki tenei ma Iharaira, he mea whakarite na te Atua o Hakopa.

5 I whakatakotoria tenei e ia ma Hohepa hei whakaaturanga, i tona haerenga puta noa i te whenua o Ihipa: i rongo ai ahau ki reira i tetahi reo, kahore ahau i matau.

6 I tangohia mai e ahau tona pokohiwi i te pikaunga: whakarerea ake e ona ringa te kete.

7 I karanga koe ki ahau i te pouritanga, a kua ora koe i ahau; i whakahoki kupu ahau ki a koe i te wahi ngaro o te whatitiri; i whakamatau i a koe ki nga wai o Meripa. (Hera.

8 Whakarongo, e taku iwi, a ka whakaatu ahau ki a koe: e Iharaira, ki te whakarongo koe ki ahau;

9 Aua tetahi atua ke i roto i a koe; kaua ano e koropiko ki te atua ke.

10 Ko Ihowa ahau, ko tou Atua, i arahina mai ai koe i te whenua o Ihipa: kia nui te kowhera o tou mangai, a maku e whakaki.

11 Otiia kihai taku iwi i pai ki te whakarongo ki toku reo: kihai ano a Iharaira i aro ki ahau.

12 Na tukua atu ana ratou e ahau ki te maro o o ratou ngakau: a haere ana ratou i runga i o ratou whakaaro.

13 Aue, te whakarongo taku iwi ki ahau! Te haere a Iharaira i aku ara!

14 Penei e kore e aha kua whati i ahau te tara o o ratou hoariri: kua tahuri ano toku ringa ki o ratou hoariri.

15 Ko te hunga e kino ana ki a Ihowa kua ngohengohe ki a ia: ko to ratou taima ia kua mau tonu.

16 Kua whangainga hoki ratou e ia ki te witi pai rawa, kua whakamakonatia ano koe e ahau ki te honi i roto i te kohatu.

1 Ao mestre de canto. Com a Gitiena. Salmo de Asaf. Exultai em Deus, nosso protetor, aclamai o Deus de Jacó.

2 Tocai o saltério, vibrai os tímbales, tangei a melodiosa harpa e a lira.

3 Ressoai a trombeta na lua nova, na lua cheia, dia de grande festa,

4 porque é uma instituição para Israel, um preceito do Deus de Jacó;

5 uma lei que foi imposta a José, quando ele entrou em luta com o Egito. Eis que ouviu uma língua desconhecida:

6 Aliviei os seus ombros de fardos, já não carregam cestos as suas mãos,

7 na tribulação gritaste para mim e te livrei; da nuvem que troveja eu respondi, junto às águas de Meribá eu te provei.

8 Escuta, ó povo, a minha advertência: Possas tu me ouvir, ó Israel!

9 Não haja em teu meio um deus estranho; nem adores jamais o deus de outro povo.

10 Sou eu, o Senhor, teu Deus, eu que te retirei do Egito; basta abrires a boca e te satisfarei.

11 No entanto, meu povo não ouviu a minha voz, Israel não me quis obedecer.

12 Por isso, os abandonei à dureza de seus corações. Deixei-os que seguissem seus caprichos.

13 Oh, se meu povo me tivesse ouvido, se Israel andasse em meus caminhos!

14 Eu teria logo derrotado seus inimigos, e desceria minha mão contra seus adversários.

15 Os inimigos do Senhor lhes renderiam homenagens, estaria assegurado, para sempre, o destino do meu povo.

16 Eu o teria alimentado com a flor do trigo, e com o mel do rochedo o fartaria.