1 Zu derselben Zeit sprach der HErr zu mir: Haue dir zwo steinerne Tafeln, wie die ersten, und komm zu mir auf den Berg und mache dir eine hölzerne Lade,
2 so will ich auf die Tafeln schreiben die Worte, die auf den ersten waren, die du zerbrochen hast; und sollst sie in die Lade legen.
3 Also machte ich eine Lade von Föhrenholz und hieb zwo steinerne Tafeln, wie die ersten waren, und ging auf den Berg und hatte die zwo Tafeln in meinen Händen.
4 Da schrieb er auf die Tafeln, wie die erste Schrift war, die zehn Worte, die der HErr zu euch redete aus dem Feuer auf dem Berge, zur Zeit der Versammlung; und der HErr gab sie mir.
5 Und ich wandte mich und ging vom Berge; und legte die Tafeln in die Lade, die ich gemacht hatte, daß sie daselbst wären, wie mir der HErr geboten hatte.
6 Und die Kinder Israel zogen aus von Beroth-Bne-Jakan gen Moser. Daselbst starb Aaron und ist daselbst begraben; und sein Sohn Eleasar ward für ihn Priester.
7 Von dannen zogen sie aus gen Gudegoda; von Gudegoda gen Jathbath, ein Land, da Bäche sind.
8 Zur selben Zeit sonderte der HErr den Stamm Levi aus, die Lade des Bundes des HErrn zu tragen und zu stehen vor dem HErrn, ihm zu dienen und seinen Namen zu loben, bis auf diesen Tag.
9 Darum sollen die Leviten, kein Teil noch Erbe haben mit ihren Brüdern; denn der HErr ist ihr Erbe, wie der HErr, dein GOtt, ihnen geredet hat.
10 Ich aber stund auf dem Berge, wie vorhin, vierzig Tage und vierzig Nächte; und der HErr erhörete mich auch dasmal und wollte dich nicht verderben.
11 Er sprach aber zu mir: Mache dich auf und gehe hin, daß du vor dem Volk her ziehest, daß sie einkommen und das Land einnehmen, das ich ihren Vätern geschworen habe, ihnen zu geben.
12 Nun, Israel, was fordert der HErr, dein GOtt, von dir, denn daß du den HErrn, deinen GOtt, fürchtest, daß du in allen seinen Wegen wandelst und liebest ihn und dienest dem HErrn, deinem GOtt, von ganzem Herzen und von ganzer Seele,
13 daß du die Gebote des HErrn haltest und seine Rechte, die ich dir heute gebiete, auf daß dir‘s wohlgehe?
14 Siehe, Himmel und aller Himmel Himmel und Erde und alles, was drinnen ist, das ist des HErrn, deines Gottes.
15 Noch hat er allein zu deinen Vätern Lust gehabt, daß er sie liebete, und hat ihren Samen erwählet nach ihnen, euch, über alle Völker, wie es heutigestages stehet.
16 So beschneidet nun eures Herzens Vorhaut und seid fürder nicht halsstarrig.
17 Denn der HErr, euer GOtt, ist ein GOtt aller Götter und HErr über alle Herren, ein großer GOtt, mächtig und schrecklich, der keine Person achtet und kein Geschenk nimmt
18 und schaffet Recht den Waisen und Witwen und hat die Fremdlinge lieb, daß er ihnen Speise und Kleider gebe.
19 Darum sollt ihr auch die Fremdlinge lieben; denn ihr seid auch Fremdlinge gewesen in Ägyptenland.
20 Den Herrn, deinen GOtt, sollst du fürchten, ihm sollst du dienen, ihm sollst du anhangen und bei seinem Namen schwören.
21 Er ist dein Ruhm und dein GOtt, der bei dir solche große und schreckliche Dinge getan hat, die deine Augen gesehen haben.
22 Deine Väter zogen hinab nach Ägypten mit siebenzig Seelen; aber nun hat dich der HErr, dein GOtt, gemehret wie die Sterne am Himmel.
1 I reira ano ka korero mai a Ihowa ki ahau, Haua e koe kia rua nga papa kohatu, kia rite ki o te timatanga, ka haere ake ai ki ahau ki te maunga, hanga hoki e koe he aaka rakau.
2 A maku e tuhituhi ki nga papa nga kupu o nga papa o mua, i wahia ra e koe, a me hoatu e koe ki roto ki te aaka.
3 Na hanga ana e ahau he aaka, he hitimi te rakau, taraia ana hoki e ahau nga papa kohatu e rua, rite tonu ki o mua, na ka piki ahau ki te maunga me nga papa e rua i toku ringa.
4 Na ka tuhituhi ia ki nga papa, rite tonu ki to mua tuhituhinga, i nga ture kotahi tekau i korerotia mai e Ihowa ki a koutou i te maunga, i waenganui o te ahi, i te ra o te huihuinga; a homai ana e Ihowa ki ahau.
5 Na tahuri ana ahau, heke iho ana i te maunga, a whaowhina ana nga papa ki roto ki te aaka i hanga e ahau, a kei reira na ano, ko ta Ihowa i whakahau ai ki ahau.
6 Na ka haere atu nga tama a Iharaira i Peerota Pene Iakana ki Mohera: a ka mate a Arona ki reira, a tanumai iho ki reira; na ko tana tama, ko Ereatara te tohunga i muri i a ia.
7 I haere atu ratou i reira a Kurekora; i Kurekora atu ki Iotopata, he whenua awa wai.
8 I taua wa ano ka wehea e Ihowa te iwi o Riwai hei amo i te aaka o te kawenata a Ihowa, hei tu ki te aroaro o Ihowa, hei minita ki a ia, hei manaaki hoki i runga i tona ingoa a mohoa noa nei.
9 No reira i kore ai tetahi wahi mo Riwai, tetahi kainga tuturu i roto i ona tuakana, i ona teina: ko tona kainga tuturu ko Ihowa, rite tonu ki ta Ihowa, ki ta tou Atua, i korero ai ki a ia.
10 A i noho ahau i te maunga, ko nga ra he pera me o mua, e wha tekau nga ra, e wha tekau nga po; a i rongo mai ano a Ihowa ki ahau i reira; kihai a Ihowa i aro ki te whakamate i a koe.
11 A ka mea mai a Ihowa ki ahau, Whakatika, haere atu i tou huarahi i mua i te iwi; a me haere ratou ki te tango i te whenua, i oati ai ahau ki o ratou matua kia hoatu ki a ratou.
12 Na, he aha, e Iharaira, ta Ihowa, ta tou Atua, e mea nei i a koe? Ehara oti i te wehi i a Ihowa, i tou Atua, i te haere i ana haerenga katoa, i te aroha ki a ia, i te mahi hoki ki a Ihowa, ki tou Atua, tou ngakau katoa, tou wairua katoa,
13 I te pupuri hoki i nga whakahau a Ihowa, i ana tikanga e whakahaua nei e ahau i tenei ra ki a koe, hei pai mou?
14 Nana, no Ihowa, no tou Atua, te rangi me te rangi o nga rangi, te whenua me ona mea katoa.
15 Ko Ihowa anake i ahuareka ki ou matua, i aroha ki a ratou, a ko o ratou uri i muri i a ratou, ara ko koutou, tana i whiriwhiri ai o nga iwi katoa; koia ano tenei inaianei.
16 Kotia ra e koutou te kiri matamata o o koutou ngakau, kaua hoki e whakamarokia ano o koutou kaki.
17 Ko Ihowa hoki, ko tou Atua, ko ia te Atua o nga atua, te Ariki o nga ariki, he Atua nui ia, he kaha, he whakamataku, e kore nei e whakapai kanohi, e kore ano hoki e tango utu.
18 E whakahaere ana ia i te tikanga mo te pani, mo te pouaru, e aroha ana ki te manene, e hoatu ana hoki he taro, he kakahu mona.
19 No reira kia aroha koutou ki te manene; he manene hoki koutou i mua, i te whenua o Ihipa.
20 Ko Ihowa, ko tou Atua, tau e wehi ai, me mahi ano ki a ia, me awhi ki a ia, me waiho hoki tona ingoa hei oati.
21 Ko ia tau e whakamoemiti ai, ko ia hoki tou Atua, i mahi nei i enei mea nunui, i enei mea whakawehi, i kite ra ou kanohi.
22 Ko ou matua, i heke atu ra ki Ihipa, e whitu tekau nga tangata; na, inaianei ka oti koe te mea e Ihowa, e tou Atua, kia rite ki nga whetu o te rangi te tini.