1 Des Salomo GOtt, gib dein Gericht dem Könige und deine Gerechtigkeit des Königs Sohne,
2 daß er dein Volk bringe zur Gerechtigkeit und deine Elenden rette.
3 Laß die Berge den Frieden bringen unter das Volk und die Hügel die Gerechtigkeit.
4 Er wird das elende Volk bei Recht erhalten und den Armen helfen und die Lästerer zerschmeißen.
5 Man wird dich fürchten, solange die Sonne und der Mond währet, von Kind zu Kindeskindern.
6 Er wird herabfahren, wie der Regen auf das Fell, wie die Tropfen, die das Land feuchten.
7 Zu seinen Zeiten wird blühen der Gerechte und großer Friede, bis daß der Mond nimmer sei.
8 Er wird herrschen von einem Meer bis ans andere und von dem Wasser an bis zur Welt Ende.
9 Vor ihm werden sich neigen die in der Wüste; und seine Feinde werden Staub lecken.
10 Die Könige am Meer und in den Inseln werden Geschenke bringen; die Könige aus Reicharabien und Seba werden Gaben zuführen.
11 Alle Könige werden ihn anbeten, alle Heiden werden ihm dienen.
12 Denn er wird den Armen erretten, der da schreiet, und den Elenden, der keinen Helfer hat.
13 Er wird gnädig sein den Geringen und Armen, und den Seelen der Armen wird er helfen.
14 Er wird ihre Seele aus dem Trug und Frevel erlösen, und ihr Blut wird teuer geachtet werden vor ihm.
15 Er wird leben, und man wird ihm vom Gold aus Reicharabien geben. Und man wird immerdar vor ihm beten, täglich wird man ihn loben.
16 Auf Erden, oben auf den Bergen, wird das Getreide dick stehen; seine Frucht wird beben wie Libanon und wird grünen in den Städten wie Gras auf Erden.
17 Sein Name wird ewiglich bleiben; solange die Sonne währet, wird sein Name auf die Nachkommen reichen, und werden durch denselben gesegnet sein; alle Heiden werden ihn preisen.
18 Gelobet sei GOtt der HErr, der GOtt Israels, der alleine Wunder tut;
19 und gelobet sei sein herrlicher Name ewiglich; und alle Lande müssen seiner Ehre voll werden! Amen, Amen.
20 Ein Ende haben die Gebete Davids, des Sohns Isais.
1 Na Horomona. Homai, e te Atua, au whakaritenga ki te kingi, me tou tika ki te tama a te kingi.
2 Mana e whakawa tou iwi i runga i te tika, au rawakore i runga i te whakawa tika.
3 Ka kawea mai e nga maunga te rongo mau ki te iwi, e nga pukepuke i runga i te tika.
4 Ka whakawa ia mo nga ware o te iwi: ka whakaorangia e ia nga tamariki a te rawakore; mongamonga noa i a ia te kaitukino.
5 I te ra e mau ana, i te marama hoki, ka pera te mau o to ratou wehi ki a koe i nga whakatupuranga katoa.
6 E heke iho ia ano he ua ki runga ki te kotinga tarutaru, me nga ua e whakamakuku nei i te whenua.
7 Ka tupu te tangata tika i ona ra: tona roa ano o te ata noho, a kore noa te marama.
8 Ka kingi ia i tenei moana, a tae noa ki tetahi moana, i te awa, a nga pito atu ano o te whenua.
9 Ka piko ki tona aroaro te hunga o te koraha: a ka mitimiti ona hoariri i te puehu.
10 Ka maua mai he hakari e nga kingi o Tarahihi, o nga motu: ka kawea mai he tahua e nga kingi o Hepa, o Tepa.
11 Ae, ka koropiko nga kingi katoa ki a ia: ka mahi nga iwi katoa ki a ia.
12 Ka ora hoki i a ia te rawakore ua tangi atu, te ware hoki me te tangata kahore nei ona kaiawhina.
13 E tohu ia i te tangata iti, i te rawakore; ka ora ano i a ia nga wairua o nga rawakore.
14 Ka hokona e ia to ratou wairua i roto i te tukino, i te tutu, he mea utu nui hoki o ratou toto ki tana titiro.
15 A e ora ratou; ka hoatu ano ki a ia he koura no Hepa: ka tukua tonutia hoki te inoi mona; ka whakapaingia ia i tenei ra, i tenei ra.
16 He kutanga witi tera i runga i te whenua, i te tihi o nga maunga; ngarue ana ona hua, ano ko Repanona, a ka rite te tupu o nga tangata o te pa ki to te tarutaru o te whenua.
17 Ka mau tonu tona ingoa ake ake; ka rite tona ingoa ki te ra te pumau: kei roto i a ia te manaaki mo te tangata; ka korerotia tona koa e nga iwi katoa.
18 Kia whakapaingia a Ihowa, te Atua, te Atua o Iharaira: ko ia nei anake hei mahi i nga mahi whakamiharo;
19 Kia whakapaingia ano tona ingoa kororia mo ake tonu atu; kia ki katoa hoki te whenua i tona kororia. Amine, ae Amine.
20 Ko te mutunga tenei o nga inoi a Rawiri, a te tama a Hehe.