1 Die Ältesten, so unter euch sind, ermahne ich, der Mitälteste und Zeuge der Leiden, die in Christo sind, und auch teilhaftig der Herrlichkeit, die offenbart werden soll:

2 Weidet die Herde Christi, die euch befohlen ist und sehet wohl zu, nicht gezwungen, sondern willig; nicht um schändlichen Gewinns willen, sondern von Herzensgrund;

3 nicht als übers Volk herrschen, sondern werdet Vorbilder der Herde.

4 So werdet ihr, wenn erscheinen wird der Erzhirte, die unverwelkliche Krone der Ehren empfangen.

5 Desgleichen, ihr Jüngeren, seid untertan den Ältesten. Allesamt seid untereinander untertan und haltet fest an der Demut. Denn Gott widersteht den Hoffärtigen, aber den Demütigen gibt er Gnade.

6 So demütiget euch nun unter die gewaltige Hand Gottes, daß er euch erhöhe zu seiner Zeit.

7 Alle Sorge werfet auf ihn; denn er sorgt für euch.

8 Seid nüchtern und wachet; denn euer Widersacher, der Teufel, geht umher wie ein brüllender Löwe und sucht, welchen er verschlinge.

9 Dem widerstehet, fest im Glauben, und wisset, daß ebendieselben Leiden über eure Brüder in der Welt gehen.

10 Der Gott aber aller Gnade, der uns berufen hat zu seiner ewigen Herrlichkeit in Christo Jesu, der wird euch, die ihr eine kleine Zeit leidet, vollbereiten, stärken, kräftigen, gründen.

11 Ihm sei Ehre und Macht von Ewigkeit zu Ewigkeit! Amen.

12 Durch euren treuen Bruder Silvanus (wie ich achte) habe ich euch ein wenig geschrieben, zu ermahnen und zu bezeugen, daß das die rechte Gnade Gottes ist, darin ihr stehet.

13 Es grüßen euch, die samt euch auserwählt sind zu Babylon, und mein Sohn Markus.

14 Grüßet euch untereinander mit dem Kuß der Liebe. Friede sei mit allen, die in Christo Jesu sind! Amen.

1 He whakahau tenei naku ki nga kaumatua i roto i a koutou, he hoa kaumatua hoki ahau, he kaiwhakaatu mo nga mamae o te Karaiti, kua whiwhi tahi nei hoki ki te kororia e whakakite mai i muri:

2 Whangainga te kahui a te Atua i roto i a koutou; kaua e ngakaukore ina tirotiro, engari kia hihiko; kaua mo te taonga he, engari i runga i te ngakau nui;

3 Kaua ano hoki e whakatupu rangatira ki ta te Atua wahi, engari hei tauira koutou ki te kahui.

4 A kia puta mai te tino Hepara, ka whiwhi koutou ki te karauna kororia e kore e pirau.

5 Me koutou ano hoki, e nga taitamariki, kia ngohengohe ki nga kaumatua. Kia ngohengohe ano hoki koutou katoa, tetahi ki tetahi, ko te ngakau papaku ano hei whitiki mo koutou: no te mea hoki e pakeke ana te Atua ki te hunga whakapehapeha, ka hoatu ia e ia he aroha noa ki te hunga papaku.

6 Na, whakapapaku iho koutou i raro i te ringaringa kaha o te Atua, kia whakateiteitia ake ai koutou e ia i te wa e pai ai:

7 Maka atu o koutou manukanuka katoa ki runga ki a ia; e whakaaro ana hoki ia ki a koutou.

8 Kia mataara, kai matapopore; kei te haereere hoki to koutou hoa whawhai, te rewera, ano he raiona e ngengere ana, e rapu ana i te tangata hei horomanga mana:

9 Kia u ki te whakapono, ka tu atu ai ki a ia; me te mahara ano ka rite aua mamae nei ano i o koutou teina i te ao.

10 Na ma te Atua o nga mahi aroha noa katoa, i karangatia ai koutou ki tona kororia mutungakore i roto i a Karaiti Ihu, ka oti koutou te whakamamae i tenei wa iti nei, mana koutou e mea kia tino rite, mana e whakau, mana e whakakaha, mana e whakapu mau.

11 Waiho atu i a ia te kororia me te kaha ake ake. Amine.

12 Kua tuhituhia atu nei e ahau etahi kupu torutoru, hei maunga atu ma Hirawanu: he teina pono ia no koutou ki toku whakaaro: he whakahau atu tenei, he whakaatu naku, ko te tino aroha noa tenei o te Atua e tu nei koutou.

13 Tenei te oha atu nei ki a koutou te hahi i Papurona, i whiriwhiria ngatahitia nei koutou; me taku tamaiti ano hoki me Maka.

14 Oha atu tetahi ki tetahi, hei te kihi aroha ano. Kia tau te rangimarie ki a koutou katoa i roto i a Karaiti Ihu. Amine.