1 Ki te tino kaiwhakatangi. Huhana Erutu. He Mikitama, na Rawiri, hei whakaako. No tana whawhaitanga ki a Aramanaharaima raua ko Aramatopa. Na hoki ana a Ioapa, a patua ana e ia a Eroma ki te Raorao Tote, kotahi tekau ma rua mano. E te Atua, kua pa nga matou e koe, kua oti matou te whakamarara e koe, kua riri koe; tahuri mai ano ki a matou.

2 Wiri ana te whenua i a koe: kua ngatata i a koe: whakakapia ona wahi pakaru; e ru ana hoki.

3 He mea pakeke kua whakakitea e koe ki tau iwi, kua oti matou te whakainu e koe ki te waina e wiri ai.

4 Kua homai e koe he kara ki te hunga e wehi ana i a koe: kia whakakitea hei mea mo te pono. (Hera.

5 Hei mea e mawhiti ai au e aroha ai: ma tou matau e whakaora, whakahokia mai hoki he kupu ki ahau.

6 Kua korero te Atua i runga i tona tapu; ka hari ahau, ka kotikoti i Hekeme, ka roherohe hoki i te raorao o Hukota.

7 Noku Kireara, noku ano a Manahi, ko Eparaima ano hoki te kaha o toku matenga; ko Hura taku kaiwhakatakoto ture;

8 Ko Moapa taku oko horoi; ka maka e ahau toku hu ki runga ki Eroma: e Pirihitia, ko ahau hei whakamanamana mau.

9 Ma wai ahau e kawe ki te pa kaha? Na wai ahau i arahi ki Eroma?

10 He teka ranei, e te Atua, kua panga matou e koe? kahore hoki koe, e te Atua, e haere tahi me a matou taua.

11 Homai he awhina mo matou ki o matou hoariri: he teka noa hoki te awhina a te tangata.

12 Ma te Atua tatou ka toa ai: mana hoki e takahi ki raro o tatou hoa whawhai.

1 Ó Deus, tu nos rejeitaste, tu nos esmagaste, tu tens estado indignado; oh, restabelece-nos.

2 Abalaste a terra, e a fendeste; sara as suas fendas, pois ela treme.

3 Ao teu povo fizeste ver duras coisas; fizeste-nos beber o vinho de aturdimento.

4 Deste um estandarte aos que te temem, para o qual possam fugir de diante do arco.

5 Para que os teus amados sejam livres, salva-nos com a tua destra, e responde-nos.

6 Deus falou na sua santidade: Eu exultarei; repartirei Siquém e medirei o vale de Sucote.

7 Meu é Gileade, e meu é Manassés; Efraim é o meu capacete; Judá é o meu cetro.

8 Moabe é a minha bacia de lavar; sobre Edom lançarei o meu sapato; sobre a Filístia darei o brado de vitória.

9 Quem me conduzirá à cidade forte? Quem me guiará até Edom?

10 Não nos rejeitaste, ó Deus? e tu, ó Deus, não deixaste de sair com os nossos exércitos?

11 Dá-nos auxílio contra o adversário, pois vão é o socorro da parte do homem.

12 Em Deus faremos proezas; porque é ele quem calcará aos pés os nossos inimigos.