1 He hemene, he waiata mo te tainga o te kawa o te whare. Na Rawiri. Ka whakanui ahau i a koe, e Ihowa; nau hoki ahau i hapai ake, a kihai i tukua oku hoariri kia hari ki ahau.

2 E Ihowa, e toku Atua, i karanga ahau ki a koe, a kore ake toku mate i a koe.

3 E Ihowa, nau i whakaputa ake toku wairua i te reinga; nau ahau i whakaora kei heke ki te poka.

4 Himene ki a Ihowa, e tana hunga tapu, whakawhetai hoki ki tona ingoa tapu.

5 He iti hoki te wahi e riri ai ia; he oranga ki te manakohia e ia: e tau iho te tangi i te ahiahi, a i te ata he hari.

6 I mea ahau i toku wa i kake ai, E kore ahau e whakangaueuetia a muri ake nei.

7 He manakohanga nau, e Ihowa, i u ai i a koe te tu o toku maunga; i huna e koe tou mata a raru iho ahau.

8 E Ihowa, i karanga ahau ki a koe, i inoi hoki ki a Ihowa.

9 He aha te pai o oku toto ina heke ahau ki te poka? Ma te puehu koia koe e whakamoemiti? mana oti e whakapuaki tou pono?

10 Whakarongo, e Ihowa, tohungia hoki ahau: e Ihowa, ko koe hei awhina moku.

11 Kua puta ke i a koe taku tangi hei kanikani: kua wewete i toku kakahu taratara, a whitikiria ana ahau e koe ki te koa;

12 Hei mea e himene ai toku kororia ki a koe, kore ake e wahangu. E Ihowa, e toku Atua, ka whakawhetai ahau ki a koe ake ake.

1 Salmo. Cantico per la dedicazione della Casa. Di Davide. Io t’esalto, o Eterno, perché m’hai tratto in alto, e non hai permesso che i miei nemici si rallegrassero di me.

2 O Eterno, Dio mio, io ho gridato a te, e tu m’hai sanato.

3 O Eterno, tu hai fatto risalir l’anima mia dal soggiorno de’ morti, tu m’hai ridato la vita perch’io non scendessi nella fossa.

4 Salmeggiate all’Eterno, voi suoi fedeli, e celebrate la memoria della sua santità.

5 Poiché l’ira sua è sol per un momento, ma la sua benevolenza e per tutta una vita. La sera alberga da noi il pianto; ma la mattina viene il giubilo.

6 Quanto a me, nella mia prosperità, dicevo: Non sarò mai smosso.

7 O Eterno, per il tuo favore, avevi reso forte il mio monte; tu nascondesti la tua faccia, ed io fui marrito.

8 Io ho gridato a te, o Eterno; ho supplicato l’Eterno, dicendo:

9 Che profitto avrai dal mio sangue s’io scendo nella fossa? Forse che la polvere ti celebrerà? predicherà essa la tua verità?

10 Ascolta, o Eterno, ed abbi pietà di me; o Eterno, sii tu il mio aiuto!

11 Tu hai mutato il mio duolo in danza; hai sciolto il mio cilicio a m’hai cinto d’allegrezza,

12 affinché l’anima mia salmeggi a te e non si taccia. O Eterno, Dio mio, io ti celebrerò in perpetuo.