1 Y HABLO Jehová á Moisés, diciendo:

2 Habla á los hijos de Israel, y diles: Cuando alguno hiciere especial voto á Jehová, según la estimación de las personas que se hayan de redimir, así será tu estimación:

3 En cuanto al varón de veinte años hasta sesenta, tu estimación será cincuenta siclos de plata, según el siclo del santuario.

4 Y si fuere hembra, la estimación será treinta siclos.

5 Y si fuere de cinco años hasta veinte, tu estimación será respecto al varón veinte siclos, y á la hembra diez siclos.

6 Y si fuere de un mes hasta cinco años, tu estimación será en orden al varón, cinco siclos de plata; y por la hembra será tu estimación tres siclos de plata.

7 Mas si fuere de sesenta años arriba, por el varón tu estimación será quince siclos, y por la hembra diez siclos.

8 Pero si fuere más pobre que tu estimación, entonces comparecerá ante el sacerdote, y el sacerdote le pondrá tasa: conforme á la facultad del votante le impondrá tasa el sacerdote.

9 Y si fuere animal de que se ofrece ofrenda á Jehová, todo lo que se diere de el á Jehová será santo.

10 No será mudado ni trocado, bueno por malo, ni malo por bueno; y si se permutare un animal por otro, él y el dado por él en cambio serán sagrados.

11 Y si fuere algún animal inmundo, de que no se ofrece ofrenda á Jehová, entonces el animal será puesto delante del sacerdote:

12 Y el sacerdote lo apreciará, sea bueno ó sea malo; conforme á la estimación del sacerdote, así será.

13 Y si lo hubieren de redimir, añadirán su quinto sobre tu valuación.

14 Y cuando alguno santificare su casa consagrándola á Jehová, la apreciará el sacerdote, sea buena ó sea mala: según la apreciare el sacerdote, así quedará.

15 Mas si el santificante redimiere su casa, añadirá á tu valuación el quinto del dinero de ella, y será suya.

16 Y si alguno santificare de la tierra de su posesión á Jehová, tu estimación será conforme á su sembradura: un omer de sembradura de cebada se apreciará en cincuenta siclos de plata.

17 Y si santificare su tierra desde el año del jubileo, conforme á tu estimación quedará.

18 Mas si después del jubileo santificare su tierra, entonces el sacerdote hará la cuenta del dinero conforme á los años que quedaren hasta el año del jubileo, y se rebajará de tu estimación.

19 Y si el que santificó la tierra quisiere redimirla, añadirá á tu estimación el quinto del dinero de ella, y quedaráse para él.

20 Mas si él no redimiere la tierra, y la tierra se vendiere á otro, no la redimirá más;

21 Sino que cuando saliere en el jubileo, la tierra será santa á Jehová, como tierra consagrada: la posesión de ella será del sacerdote.

22 Y si santificare alguno á Jehová la tierra que él compró, que no era de la tierra de su herencia,

23 Entonces el sacerdote calculará con él la suma de tu estimación hasta el año del jubileo, y aquel día dará tu señalado precio, cosa consagrada á Jehová.

24 En el año del jubileo, volverá la tierra á aquél de quien él la compró, cuya es la herencia de la tierra.

25 Y todo lo que apreciares será conforme al siclo del santuario: el siclo tiene veinte óbolos.

26 Empero el primogénito de los animales, que por la primogenitura es de Jehová, nadie lo santificará; sea buey ú oveja, de Jehová es.

27 Mas si fuere de los animales inmundos, lo redimirán conforme á tu estimación, y añadirán sobre ella su quinto: y si no lo redimieren, se venderá conforme á tu estimación.

28 Pero ninguna cosa consagrada, que alguno hubiere santificado á Jehová de todo lo que tuviere, de hombres y animales, y de las tierras de su posesión, no se venderá, ni se redimirá: todo lo consagrado será cosa santísima á Jehová.

29 Cualquier anatema (cosa consagrada) de hombres que se consagrare no será redimido: indefectiblemente ha de ser muerto.

30 Y todas las décimas de la tierra, así de la simiente de la tierra como del fruto de los árboles, de Jehová son: es cosa consagrada á Jehová.

31 Y si alguno quisiere redimir algo de sus décimas, añadirá su quinto á ello.

32 Y toda décima de vacas ó de ovejas, de todo lo que pasa bajo la vara, la décima será consagrada á Jehová.

33 No mirará si es bueno ó malo, ni lo trocará: y si lo trocare, ello y su trueque serán cosas sagradas; no se redimirá.

34 Estos son los mandamientos que ordenó Jehová á Moisés, para los hijos de Israel, en el monte de Sinaí.

1 I korero ano a Ihowa ki a Mohi, i mea,

2 Korero ki nga tama a Iharaira, mea atu ki a ratou, Ki te motuhia e te tangata, he mea ki taurangi, ma Ihowa nga tangata, me whakarite e koe nga moni.

3 A kia penei tau whakarite mo te tane e rua tekau ona tau, he maha ake ranei, a ono tekau noa nga tau, ara kia rima tekau nga hekere hiriwa e whakaritea e koe, hei te hekere o te wahi tapu.

4 A ki te mea he wahine, kia toru tekau nga hekere e whakaritea e koe.

5 A ki te mea e rima ona tau, tae noa atu ranei ki te rua tekau tau, na kia rua tekau nga hekere e whakaritea e koe mo te tane, kia tekau hoki nga hekere mo te wahine.

6 A, ki te mea kotahi tona marama a tae noa atu ranei ki te rima ona tau, na kia rima nga hekere hiriwa e whakaritea e koe mo te tane, kia toru nga hekere hiriwa e whakaritea e koe mo te wahine.

7 A ki te mea e ono tekau ona tau, he maha atu ranei; ki te mea he tane, kia kotahi tekau ma rima nga hekere e whakaritea e koe, kia kotahi tekau hoki nga hekere mo te wahine.

8 A ki te iti iho ona rawa i au i whakarite ai, na, me tu ia ki te aroaro o te tohunga, a me whakarite ona utu e te tohunga: kei nga mea e taea atu e te ringa o te tangata nana te ki taurangi te tikanga mo ta te tohunga e whakarite ai hei utu mona.

9 A, mehemea he kararehe no reira nei te whakahere a te tangata ki a Ihowa, ka tapu katoa nga mea o tena i homai e ia ma Ihowa.

10 Kaua e whakareretia ketia e ia, e whakawhitia ranei, he pai mo te kino, he kino ranei mo te pai: a ki te tupono ka whakawhitia e ia he kararehe ki tetahi kararehe, na ka tapu taua mea me te mea i whakawhitia ai.

11 A ki te mea he poke te kararehe, he mea e kore e whakaherea tetahi pera ma Ihowa, na ka whakaturia e ia te kararehe ki te aroaro o te tohunga:

12 A me whakarite ona utu e te tohunga, ahakoa pai, ahakoa kino: me waiho i tau i whakarite ai, e te tohunga.

13 Otiia ki te mea ia kia utua kia hoki ai, na me tapiri tona wahi whakarima ki tau i whakarite ai.

14 Ki te whakatapua ano e te tangata tona whare kia tapu ki a Ihowa, na me whakarite ona utu e te tohunga, ahakoa pai, ahakoa kino: ko ta te tohunga e whakarite ai, ka tuturu ki reira.

15 A ki te mea te kaiwhakatapu kia utua kia hoki ai tona whare, na me tapiri tona whakarima o te moni i whakaritea e koe, a ka riro i a ia.

16 A ki te whakatapua e te tangata mo Ihowa tetahi wahi mara o tona kainga, na kia rite ki nga purapura mo reira tau whakaritenga utu: kotahi te homa parei hei purapura, kia rima tekau hekere hiriwa.

17 Ki te mea no te tau tiupiri tana whakatapunga i tana mara, ka tuturu ano ki tau utu i whakarite ai.

18 Mehemea ia no muri i te tiupiri tana whakatapunga i tana mara, na ma te tohunga e tatau nga moni ki a ia, kia rite ki nga tau e toe ana ki te tau tiupiri, ka tango ai i roto i tau i whakarite ai.

19 A ki te mea te kaiwhakatapu o te mara kia utua kia hoki atu ai, na me tapiri tona whakarima o te moni i whakaritea e koe, a ka whakatuturutia mana.

20 A ki te kahore ia e utu kia hoki ai te mara, ki te mea ranei i hokona e ia te mara ki te tangata ke, e kore e utua kia hoki atu i muri iho:

21 Engari ka tapu te mara ki a Ihowa, ina riro atu i te tiupiri, he mara hoki i oti rawa; hei kainga tena mo te tohunga.

22 Ki te whakatapua ia e tetahi ki a Ihowa he mara i hokona mai e ia, ehara nei i te mara tupu nana:

23 Katahi ka taua e te tohunga ki a ia nga utu i whakaritea e koe mo te takiwa atu ki te tau tiupiri: a ka homai e ia tau i whakarite ai i taua rangi, he mea tapu hoki na Ihowa.

24 Ko a te tau tiupiri hoki ai te mara ki te tangata i hokona mai nei i a ia, ara ki te tangata nona te tuturutanga o te whenua.

25 Hei te hekere o te wahi tapu te tikanga mo au whakaritenga katoa: e rua tekau nga kera o te hekere kotahi.

26 Ko te matamua ia o nga kararehe, i meinga nei hei matamua ki a Ihowa, kaua ena e whakatapua e te tangata; ahakoa kau, hipi ranei: na Ihowa ena.

27 A ki te mea no nga kararehe poke, na kia rite ki tau whakaritenga tana utu mo te whakahokinga atu, me tapiri ano e ia tona whakarima; a ki te kahore e utua, e whakahokia, na me hoko; kia rite nga utu ki au i whakarite ai.

28 Kaua ia e hokona, e utua ranei kia hoki atu te mea i oti rawa, i tukua putia mai e te tangata ki a Ihowa i roto i ona taonga katoa, te tangata ranei, te kararehe ranei, te mara ranei o tona kainga tupu: he tino tapu ki a Ihowa nga mea katoa i ot i.

29 Ki te tukua putia mai tetahi tangata, he mea oti rawa, e kore e utua, e whakahokia; me whakamate rawa.

30 Me nga whakatekau katoa o te whenua, o te purapura ranei o te whenua, o nga hua ranei o te rakau, na Ihowa ena: he tapu ki a Ihowa.

31 A ki te mea te tangata kia utua, kia hoki ai etahi o ana whakatekau; me tapiri mai tetahi o ona wahi whakarima.

32 A ko nga whakatekau katoa o nga kau, o nga hipi, o nga mea katoa e haere mai ana i raro i te tokotoko, ka tapu tena whakatekau ki a Ihowa.

33 Kaua e tirohia iho e ia, wehe ai i te pai, i te kino, kaua ano hoki e whakawhitia: a ki te whakawhitia e ia, na ka tapu taua mea me tona utu ano; e kore e utua kia hoki.

34 Ko nga whakahau enei ki nga tama a Iharaira i whakahaua e Ihowa ki a Mohi ki Maunga Hinai.